JESENSKA PRIČA

SAN STABALA

Marko je bio nestašno dijete. Volio je trčati, skakati i igrati se. Nije se mogao smiriti cijeli dan. Ali kako se jesen približavala, dan je bio sve kraći i kad se vraćao iz vrtića uskoro je bila noć.

Zato je vikendom s tatom vozio bicikl ili je odlazio u park igrati se s drugom djecom. Navečer bi bio toliko umoran da je išao rano u krevet kako bi se odmorio i vratio snagu za sljedeći dan.

Jedne neddjelje u rujnu, kad je već stigla jesen, igrao se s bratom u parku. Dok se ljuljao, list sa stabla pao mu je na glavu. Bio je zlatne boje i potpuno suh. Potom drugi, pa treći- i Marko je uskoro bio okružen lišćem. Zbunjen, promatrao je debeo pokrivač od lišća prekriva pijesak u parku. Pogeldao je stabla i opazio da je na njihovimgranama ostalo tek nekoliko listića.Nije mu se sviđalo što je svaki dan sve hladnije, nema lišća, brzo je mrak.

pitao je mamu zašto se to događa, a ona je odgovorila "Zato jer je jesen". Marko se čudio što je to jesen i zašto jesen. Mislio je : Možda je jesen opasna i lišće pretvara u divovske mrave ili stabla bez lošća po noći ožive i hodaju po gradu.

I dok je tako zamišljao opasnosti koje prijete u jesen, uočio je kako iza najvećeg stabla proviruje čovječuljak, namiguje mu i doziva ga prstom. Malo je trazmišljao a zatim pošao prema stablu.

Vilenjak-čovječuljak bio je vilenjak gradskih parkova i zvao se Ernest. Smijao se ko lud jer Marko nije znao što je jesen.

I mahnušvi prstom, Ernest je čarolijom podignuo Marka u zrak, poputbalona i položio na najviše drvo. i rekao : Kao što tii svake noći spavaš da bi se odmorio i stabla se trebaju odmarati. Stabla spavaju tijekom jeseni i zime, i ne bude se do proljeća. U snu gube liše koje se suši i postaje im hrana. A ako stabla duboko spavaju ne osjećaju hladnoću. da ne spavaju smrznula bi se. "

Marko je htio još nešto pitati vilenjaka ali ga je on spustio u mamino krilo.

Od tada Marko zna da stabla  spavaju i puštaju svoje listove i da iza rujna dolazi listopad.