Kako se dijete prilagođava na novonastale promjene u životu

KAKO SE DJECA PONAŠAJU TIJEKOM PRILAGODBE

( podrazumijeva prilagodbu novoprimljene djece, prilagodbu na novu skupinu i odgojitelje, prilagodbu na ponovan dolazak u vrtić nakon dužeg izbivanja)

 

Tri su osnovna tipa adaptacije: 1. LAKA ADAPTACIJA 2. ADAPTACIJA SREDNJE TEŽINE 3. TEŠKA ADAPTACIJA

Bez obzira o vrsti adaptacije kod djece će se pojaviti blaže ili jače izražene određene vrste ponašanja.

Može se pojaviti jedna ili više, ovisno o djetetu, starosti djeteta, suradnji obitelji, stavu svih članova obitelji, pristupu i prilagodbi odgojitelja, aktivnostima u vrtiću).

To su obično i ponašanja koja dijete koristi i u svakodnevnici, kada želi nešto dobiti ili protestira jer ne želi prihvatiti zahtjeve okoline.

Ponašanja koja se mogu pojaviti:

• Plač (prije spavanja, kod kretanja, u garderobi kod rastanka. U većini slučajeva djeca koriste sve vrste plača, kako bi metodom pokušaja došli do cilja, i koristili onu metodu koja im je najuspješnija.
• Bacanje na pod i otpor
• Odbijanje hrane i pića
• Agresivnost prema roditelju, odgojitelju ali i djeci u skupini (obično je povezano sa djetetovim osjećajem nesigurnosti, kao obrambeni mehanizam): guranje, štipanje i sl.
• Povlačenje na jedno mjesto i promatranje
• Regresija u ponašanju
• Intenzivno istraživanje u prvim danima sa zakašnjelim reakcijama nakon nekoliko dana (to je to i oni ne bi više jer ima dosadno, glupo i sl.)
• Starija djeca koriste i verbalnu manipulaciju : ne voli više roditelja, neće mu dati pusu za laku noć, bole ga svi dijelovi tijela, mogućnost izmišljenog prijatelja u vrtiću koji mu ne da mira i sl.
• Nesanice i noćna buđenja (obično su povezana sa djetetovim dodatnim naporima na novu sredinu i buku koja je prisutna u vrtiću)
• Može se pojaviti glavobolja, podražaj na povraćanje i sl.

Kako je svako dijete individua za sebe i tako mu i pristupamo a i promjene ponašanja mogu biti različite. Možda se pojavljuju i one koje nisu spomenute.

I zato je od posebne važnosti razgovor između roditelja i odgojitelja i iskrena izmjena informacija, uzajamno poštivanje i spremnost na razumijevanje i prilagodbu.

Potrebno je imati u vidu da je strpljenje važan element ali i razumijevanje jedni drugih :

üOdgojitelji i zaposleni u vrtiću trebaju razumjeti da je i roditelj u stresu, faze kroz koje roditelj prolazi i potrebno vrijeme da se razvije povjerenje i uspostavi odnos

üRoditelj se treba pokušati staviti u poziciju odgojiteljice, koja treba održati svoj profesionalni i ljudski stav. I za odgojiteljice postoji stres zbog nove situacije u skupini, uspostavljanja odnosa sa djetetom i roditeljem.

üI jedni i drugi trebaju imati razumijevanja za dijete, postaviti realna očekivanja, stvoriti optimalne uvjete i dati djetetu prostora da stekne novo socijalno i emocionalno iskustvo.

Važno je i poštivati pravilo da se neke informacije mogu izmijeniti kod primopredaje, a za neke postoji vrijeme i mjesto o kojem se dogovaraju roditelji i zaposlenici, na takozvanom individualnom razgovoru.