PRIČA O AMALKI

KAKO SE AMALKA PRETVORILA U PTIČICU

Jednom se vila Amalka ljuljala na zelenoj grančici kao na ljuljačci. Uto doleti k njoj crvendać, sjedne na grančicu i tužnim glasom reče:" Amalko, dogodila se velika nesreća." "Nije valjda!" prestrašeno će Amalka. "Crvendaćica je ujutro izletjela iz gnijezda i još mi se nije vratila," tuguje crvendać. "Potražit ću je," reče Amalka, i smjesta pođe u šumu tražiti crvendaćicu.

Pitala je svih sedam jeka u šumi, ali one nisu znale ništa. Nađe tako nestalu ptičicu u gustišu. "Ovdje si," dahnu vila Amalka. "Pođi smjesta sa mnom, crvendać te od rana jutra traži." "Rado bih pošla, samo što sam ulovljena," tužno odgovori crvendaćica. Vila Amalka ju bolje pogleda, i vidje da se crvendaćici jedno krilo i repić prilijepili za dasku. "To je ptičar Sklopeček ovdje postavio ljepilo," tuži se. "Daj mi drugo krilce. Odlijepit ću te," reče Amalka. Oslonila se na pete i vuče za krilce, svom snagom. Uto zapuhao šumski vjetar, i Amalkine duge kose nalijepio na ljepilo. "Sad smo obje ulovljene," uzdahnu Amalka.

Za časak je u gustišu nešto puknulo i začula se zviždaljka, što mami ptice. "To ide ptičar Sklopeček," šapnu crvendaćica. Amalka brže izgovori riječ livivililivili (probajte i vi izreći tu čarobnu riječ), i proptičarila se od vile u ptičicu. Bijaše to ptičica neviđene ljepote. "Hej," reče ptičar Sklopeček, kad se konačno pojavio iz gustiša, "ulovile se odmah dvije! Ova prva je crvendaćica. Ali ova druga? Morat ću kod kuće u knjigu pogledati." Oprezno je odlijepio obje ptičice i metnuo ih u krletku, što je ponio sobom. Drugoj ptičici se nije mogao dovoljno nadiviti. "Kakve boje! Kakva krasna perca! I nježne nožice! A tek glasić, kad zapjeva!"

Uto se u šumi začuje trublja. Bijaše to znak da dolazi Kraljica. Pošla je u lov i izgubila konja, izgubila je šumara, ostala joj samo trublja. Kraljica s okruglim šeširom iziđe iz gustiša i reče: "Drago mi je, Sklopečku, što te vidim. A što si to lijepoga ulovio? Kakva ljepota! Odmah sutra mi tu ptičicu donesi, neka mi pjeva." "Donijet ću," odgovori ptičar Sklopeček, ode s krletkom doma, a Kraljica je dalje po šumi trubila. Drugi dan donese Sklopeček krletku s ptičicama u kraljevsku dvorani za primanja. "Ostavit ćemo ih zajedno u krletci," naredi Kraljica. "Neka crvendaćica uveseljava tu veću ptičicu. A veća neka mi lijepo zapjeva." Samo, niti crvendaćici niti Amalki do pjevanja ne bijaše. Sjedile su u krletkici i šutjele. Kraljica se zbog toga sve više ljutila. "Naredi im, Sklopečku, na ptičjem jeziku," viknu. "A ako mi ta veća ptičica ne zapjeva, jao si ga svima vama!" Sklopeček naredi na ptičjem jeziku, i zviždaljkom se služio, ali kako da Amalka u ptičjem perju pjeva poput ptice, kad to vile ne znaju. "Svi ćete u zatvor," mahnu rukom Kraljica. "Mala ptica, veća ptica i Sklopeček isto." Zasvirale su trublje i to troje odvezli su na drvenim kolima u željeznom kavezu, na doživotnu robiju.

Čuvao ih je stražar s kopljem, ali je crvendaćica ipak uspjela šapnuti Amalki: "Učini neku vilinsku čaroliju. Pobjeći ćemo i gotovo." "Ne mogu," šapnu Amalka crvendaćici. "Zato jer putujemo poljem, a ja poljskih čarolija ne znam." Onda su ušli u šumu. "Hajde sad!" molila je crvendaćica Amalku. "Moram uz sebe imati čarobni korijen," reče Amalka. Zatvor je bio blizu, što bi šišarku bacio. "Sad je svima trima amen," reče Sklopeček.

Uto dođe crvendać, koji je još uvijek vjerno tražio svoju crvendaćicu. "Vjetar mi je donio sve, o čemu sam ovdje čuo pričati naglas i šaptom. Ovdje je, Amalko, čarobni korijen." Dovrši, i spusti korijen na kavez. I dogodilo se. Sve kovano željezo se razletjelo u komadiće, konji se prestrašili i odvezli prazna kola. Sklopeček je ostao sjediti na mahovini kraj puta i gleda, kako pred njim skakuću tri ptičice. Uto se ta najljepša prebaci preko koljena - i postane opet vila Amalka. "Sklopečku," reče, "znam ja, da ćeš opet loviti ptičice, jer si ptičar. Ali ne diraj mi više crvendaća i crvendaćicu!" "A što ako mi to naredi, recimo, Kraljica?" htio se izvući Sklopeček. "Samo neka ona naređuje," reče vila Amalka i izgubi se s ptičicama u šumi