PRIČA ZA OBITELJ NA POČETKU ADVENTA- PRIČA O ČETIRI SVIJEĆE

U prostoriji su polako gorjele četiri svijeće. Nigdje uokolo ni tračka svijetlosti osim njihova. Nikakve buke i vike. Vladala je savršena tišina, pa se jasno mogao čuti razgovor četiriju svijeća.

Prva svijeća reče: "Ja sam MIR! Ali nažalost ljudi danas o miru samo govore, ali mir zapravo ne žele niti se za njega bore. Pjevaju o miru, ali srce im je nemirno. Sazivaju mirovne konferencije i osnivaju mirovne snage, ali svakodnevno ubijaju i ratuju. Ni običnu tišinu više ne podnose, a kamo li mir duše. Mislim da sam ljudima suvišna i nepotrebna. Što sam gorjela, gorjela. Kad me nitko više iskreno ne želi najbolje da se ugasim". I odmah se ugasi.

Druga svijeća reče: "Ja sam VJERA! Nažalost ljudi danas imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam. Sjete me se samo kad su bolesni, žalosni, tjeskobni, kad su u problemima i kad ne znaju izlaz. Boli me što često osjetim da sam im suvišna, da im smetam, da ugrožavam njihovu slobodu. Oni danas vjeruju samo u ono što vide i čuju, što mogu dodirnuti i osjetiti. Vjeruju u ono što mogu dobro unovčiti, a ja te "vrijednosti" nemam. Ja sam nešto sasvim drugo. Ni ja ne vidim više smisla svom postojanju. Nema smisla da i dalje gorim!" Tek što je to izgovorila puhnu lagani povjetarac i ugasi je.

Vidjevši što se događa treća svijeća progovori: "Ja sam LJUBAV. Ali ni ja nemam više snage. Tako sam žalosna. Svi govore: ljubite se, volite se. Ali među ljudima ja zapažam tek mrvice ljubavi. Žao mi je što brkaju ljubav i sebičnost, što poistovjećuju ljubav i užitak. Žao mi je što su me obezvrijedili i ponizili, što ne ljube više ni Boga, a i ni svoje bližnje! Smrtno su me ranili." Izustivši to, nestade njezinog plamena - ugasi se i treća svijeća.

U sobu uđe djevojčica i ugleda tri ugašene svijeće. "Što je ovo"! - upita tužnim glasom - pa upalila sam vas da svijetlite do kraja. Zašto ste prestale gorjeti?" Grlo joj se stegnu , a suza se pojavi na njezinom oku. "Ne budi tužna i ne plači - progovori četvrta svijeća: dok god ja gorim možemo upaliti ugašene svijeće. Ja sam NADA". Dok je upaljenom svijećom vraćala svjetlo ugašenim svijećama djevojčici se široki osmjeh pojavi na usnama a oči zablistaše od radosti.

Dok god u našem životu gori svijeća nade, moguće je bar polagano paliti one pogašene svijeće mira, vjere i ljubavi.