PRILAGODBA DJETETA NA VRTIĆ

Prilagodba djeteta na vrtić

 

Odlazak u vrtić ili jaslice uglavnom je prvo odvajanje djeteta od roditelja, osobito majke, na dulje vrijeme. Istovremeno, to je i prvi susret s većim brojem nepoznatih osoba. Često je ovo traumatična situacija, kako za dijete tako i za roditelje jer je ispunjena strahom od odvajanja i naporima da se dijete prilagodi novoj situaciji.

Dolaskom djeteta u odgojnu skupinu mijenja se njegov način življenja. Dijete upoznaje skupinu djece, uspostavlja socijalne kontakte, razvija komunikaciju s drugom djecom i odgojiteljima.

Najveći dio djece plače ili na neki drugi način protestira iskazujući svoju tugu zbog razdvajanja. Djeca osjećaju tzv. separacijsku anksioznost. Ona teško shvaćaju da će se roditelji vratiti, osjećaju se ostavljenima.

Za roditelje je najvažnije znati da je malo separacijske anksioznosti normalno. Takvo dječje ponašanje zapravo nam pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu. Odnosno, da su razvili kvalitetnu povezanost.

 

Način na koji će se dijete prilagođavati ovisi:

• individualnim osobinama,
• stupnju njegova razvoja,
• dobi djeteta,
• stanju djetetova zdravlja,
• obiteljskoj atmosferi u kojoj dijete živi.

Teže se prilagođavaju novoj okolini:

• emocionalno labilna djeca
• nesamostalna i egocentrična djeca
• ona koja od ranije imaju negativnih iskustava u odvajanju od roditelja.

Što sami možete učiniti kako biste pomogli svom djetetu?

 

• priopćite odgojiteljima nadimak ili ime od milja vašeg djeteta: ako ga odgojitelj tako zazove lakše će uspostaviti odnos
• upoznajte odgojitelja sa posebnostima vašeg djeteta: ritualima, načinima hranjenja
• ako dijete želi, dopustite mu da u vrtić ponese svoj najmiliji predmet - tješilicu
• vaše dijete će uskoro  početi pričati o vrtiću, drugoj djeci, o tetama i igračkama - podržavajte buđenje interesa za vrtić kod djeteta
• ne omalovažavajte poteškoće u adaptaciji, ne rugajte mu se, sada ste svojem djetetu potrebniji nego ikada, posvetite mu svoje slobodno vrijeme,
• vodite računa da dijete ima red u rasporedu aktivnosti kod kuće (vrijeme obroka, igre, šetnje, odlaska na počinak), za dijete sve što je trajno i bez iznenađenja ima svojstvo umirivanja
• ne bježite od djeteta, budite iskreni, uvijek dijete pozdravite, recite mu da ga volite i kada ćete doći
• ne govorite pred djetetom o svojim strahovima, strepnjama i negativnim osjećajima, dijete osjeća vaše strahove i to može povećati osjećaj separacijske anksioznosti
• rastanke učinite kratkim i slatkim, dugi rastanci pokazuju djetetu da ste neodlučni u odluci da ono ostane bez vas
• u slučaju da problemi adaptacije traju duže od 3-4 tjedna obratite se stručnoj službi vrtića za pomoć  

LITERATURA:

 

1. Anka Došen - Dobud: S djecom u jaslicama

 

 

REAKCIJE PRILAGODBE NA VRTIĆ

 DIJETE NE ŽELI JESTI

 Djeca na prilagodbu na vrtić različito reagiraju, a neka reagiraju i nejedenjem. Budući da u vrtiću nemaju izbor i nemaju  nikog tko će kuhati njima omiljenu hranu, bilo bi dobro da i doma jedu ono što im nije osobito drago kako bi mogla lakše prihvatiti takvu hranu u vrtiću. Prijetnje, kazne i slični postupci u ovakvim situacijama neće uroditi plodom. Zašto? Zato što, ako je njihovo nejedenje reakcija na odvajanje od Vas, to je njihov način da kažu: "mama, ja želim biti s tobom, ne u vrtiću". Dakle, što Vi možete učiniti? Kada ste sad svojim djetetom, budite zaista sa njim. Koliko god malo slobodnog vremena imali, pokušajte mu se najviše posvetiti. Umjesto vike i dreke, nježno mu recite da ste zabrinuti, da ga puno volite i da želite da naraste veliko. Također, uvijek pozitivno pričajte o vrtiću, o tetama i igri koja se tamo zbiva.

 POVRATAK NOĆNOG MOKRENJA

 Ponekada dijete reagira i nakon određenog vremena provedenog u vrtiću. Naravno, bilo bi uputno isključiti i fiziološke uzroke kod pedijatra.  U slučajevima kada se vaše dijete probudi mokro evo nekoliko savjeta:

•   ne raspravljajte o mokrenju s drugima u djetetovu prisustvu
•   ne odvikavajte ga silom od nekontroliranog mokrenja
•   dobro prozračite sobu u kojoj spava
•   budite strpljivi s njim
•   ne uskraćujte mu tekućinu (navečer neka pije manju količinu)
•   ne kažnjavajte dijete ako se pomokri, niti ga nemojte hvaliti ako ostane suho                                
• •    rasporedite djetetov dan tako da se u igri opusti i razvedri; igra ga može emocionalno smiriti
•   ne uspoređujte ga s mlađim djetetom; dijete mora osjetiti da ga volimo takvog kakav jest
•  nastojte ne praviti problem zbog toga; nemojte ga ismijavati ili kritizirati pred drugima, nemojte mu prijetiti kaznama, napuštanjem ili naglašavanjem da je drugačiji od ostalih; mirno i bez komentara ujutro operite i potaknite dijete da se presvuče.
•   ne tražite dijete da vam obeća da se više nikada neće pomokriti za vrijeme spavanja jer ono to ne kontrolira i ne može voljno odlučiti hoće li ili neće to činiti.

 

PROBLEMI SA SPAVANJEM

 To je najnormalnija reakcija u fazi adaptacije na jaslice. Period prilagodbe na vrtić potreban je zbog separacijske anksioznosti koja je sasvim normalna, uobičajena i poželjna pojava. Poželjna stoga jer nam ukazuje da dijete prolazi normalne razvojne faze bez odstupanja. Često se događa da dijete plače dok roditelj odlazi, a onda se, za samo 5 minuta, smiri i zadovoljno se igra. Kada roditelj dođe po njega, dijete se može ponovno uzrujati i početi plakati jer se sjetio da je bio "ostavljen". Takvim reakcijama, dijete ne manipulira s vama – već je to normalno dječje ponašanje. Na taj način, ono vam govori da mu se još uvijek ne sviđa u potpunosti kada niste prisutni, ali uči nositi se s tim. Nakon nekog vremena stvari će se stabilizirati i ona će sasvim u redu odlaziti na spavanje i u jaslicama.

 DIJETE TUČE DRUGU DJECU

 Možda tako reagira jer ne zna kako bi drugačije, pa ga je stoga potrebno naučiti kako da drugačije reagira, tj. treba ga poučiti socijalnim vještinama. Socijalnim vještinama ne može se podučavati sam već mu pri tome treba naša pomoć. Vaša pomoć, u smislu da mu dajete vrlo jasne i specifične poruke i upute u vremenu koje provodite zajedno.

 TEŠKA PRILAGODBA NA VRTIĆ

 Jako je važno da vi imate pozitivan stav prema vrtiću. Vjerujemo da ste zabrinuti što Vaše dijete vrtiću često plače. Upravo tu zabrinutost ono vjerojatno osjeća na dubokoj nesvjesnoj razini. I ma koliko mu Vi pričali kako je u vrtiću lijepo i kako će se krasno igrati, ono „čuje“ i onu drugu neverbalnu poruku. Vjerojatno ste se i vi u životu našli u situaciji kada Vas je netko tješio, a da i sam nije vjerovao u to što govori. Vjerujem da se niste osjećali utješenima. Isto tako niti dijete se ne osjeća sigurno, ukoliko osjeća vašu vlastitu nesigurnost. Zbog toga je prva zadaća roditelja koji dijete po prvi put odvaja od sebe, stjecanje čvrstog uvjerenja da je to dobro za dijete i njegov razvoj. To je nepobitna činjenica – svi smo svjesni da se dijete u određenoj životnoj dobi treba odvojiti od roditelja kako bi se socijaliziralo sa svojim vršnjacima i drugim ljudima – dijete mora jednog dana, kao odrastao čovjek, samo funkcionirati u društvu, a to se neće dogoditi samo od sebe.