EMOCIJE, MISLI - PONAŠANJE

Emocije, misli, ponašanje - tolerancija

 

Što je važno znati o emocijama predškolske djece ?

•   Vrlo su snažne, one preplavljuju
•  Dijete ih pokazuje spontano
•  Kratko traju, brzo se izmjenjuju

 

Živimo u vremenu kad nije dovoljno samo znati čitati, pisati, upravljati strojevima, nego je dobro znati i nositi se sa svojim i tuđim osjećajima, mislima i ponašanjima, učinkovito reagirati na stres. Za uspješno funkcioniranje i osjećaj zadovoljstva potrebna je izvjesna ravnoteža u spoznaji i snalaženju u materijalnom, tehnološkom, psihičkom i socijalnom svijetu.

Svaka generacija rađa se sa sve boljim uvjetima, roditelji sve više potiču djecu. Posljedica toga je da su djeca psihološki kompleksnija. Odrastaju u složenom i promjenjivom svijetu i njihovo iskustvo je različito od iskustva njihovih roditelja i odgojitelja. I zato je potrebno zajedničko emocionalno opismenjivanje, stvaranje emocionalne kompetentnosti.

Ona obuhvaća za predškolsko dijete :

• Izražavanje osjećaja
• Razumijevanje osjećaja
• Regulacija osjećaja

Te komponente zajedno djeluju na integriran način. Što dijete više izražava osjećaje, to će lakše razumjeti svoje i tuđe osjećaje, a što ih više razumije to će lakše ublažiti intenzivne neugodne osjećaje, tj. regulirat će ih.

IZRAŽAVANJE OSJEĆAJA

Odnosi se na očitovanje unutrašnjeg uzbuđenja govorom, mimikom, pokretima tijela, držanjem tijela, ponašanjem…. Dijete emocije najčešće i najlakše pokazuje igrom a teže govori o njima. Osjećaji se razlikuju prema intenzitetu, trajanju, složenosti, dominantnosti ugodnih ili neugodnih, brzini kojom se emocionalno reagira, brzini smirivanja nakon uzbuđenja, prema razini razumijevanja i prilagodbe na emocije drugih itd.

Važno je razvijanje stava da djeca imaju pravo izraziti sve emocije i ugodne i neugodne, bez obzira na spol. Sve emocije kada su proživljene na zdrav način, imaju vrijednost za fizičko i emocionalno preživljavanje, npr. strah nas štiti od opasnosti. U tome djelu koristimo slike, situacije, filmove i razgovor o viđenom, doživljenom te poželjnom ponašanju.

RAZUMIJEVANJE OSJEĆAJA

Ono podrazumijeva

• verbalno označivanje emocija,
• povezivanja osjećaja sa situacijama, dijete zna da u određenoj situaciji reagira na određen način, npr. prijatelj se želi igrati s nekim drugim i kako se osjećaš, što misliš i radiš
• stjecanje znanja o pravilima izražavanja osjećaja,
• prepoznavanje emocionalnog stanja drugih osoba, zbog egocentričnog mišljenja djeci treba vremena da to shvate
• razumijevanje uzroka i posljedica osjećaja. Uzrok neprimjerenog ponašanja može biti i taj što dijete jednostavno ne povezuje događaje i njegove posljedice, a upravo to je preduvjet za razumijevanje vlastitih i tuđih osjećaja.
• Prepoznavanje da se istodobno može osjećati više emocija. Započinje u predškolsko doba, a postaje stabilno oko osme godine. «Dobio si novi bicikl, izgubio kontrolu i pao. Kako se osjećaš?»
• Razumijevanje nekih od kompleksnih emocija (krivnja, sram, ponos, zbunjenost)

REGULACIJA OSJEĆAJA

U jednom trenutku emocionalnog razvoja pojavljuju se situacije kada iskustvo i izražavanje emocija postane preintenzivno ili predugo za dijete. Općenito pod regulacijom emocija podrazumijevamo mijenjanje intenziteta, trajanja emocionalnog uzbuđenja da bi smo se ugodnije osjećali, postigli ciljeve, riješili probleme i prilagodili se. Stariji biraju misaono rješavanje i verbalne strategije.

Tu je važna sposobnost samoumirivanja, promišljanja o onom što se događa, rješavanje problema na društveno poželjan način i mijenjanje ponašanja u vezi s emocionalnim iskustvom.

Važno je da se kod djeteta stvori sposobnost razlikovanja misli, osjećaja i ponašanja. Ako dijete misli da će sigurno izgubiti igru, ono će možda odustati od igre. Odriče se zadovoljstva igra jer se boji gubitka.

Sa djetetom treba o tome razgovarati. Tako mu pomažemo da nauči razlikovati svoje osjećaje od ponašanja. Djetetu se može objasniti da može biti ljuto ali da nema pravo ozljeđivati druge (verbalno, fizički, materijalno).

KADA POSTIGNEMO TAJ CILJ STVARAMO UVJETE ZA MEĐUSOBNU TOLERANCIJU U SKUPINI, OBITELJI I SA SVIMA S KOJIMA SMO U ODNOSIMA.

Tada govorimo o stvaranju moralne svijesti i unutarnjih vrijednosti, kada činimo dobro ne zato što moramo već zato što želimo i nakon toga osjećamo se bolje, jer se i neko drugi tako osjeća.