SLOBODNA IGRA DJETETA I ULOGA ODRASLE OSOBE

Autor rada : Mirjana Rajković, odgojiteljica predškolske djece

Dječji vrtić „Vrtić Panda“

Hercegovačka 29, 42000 Varaždin

Elektronička pošta : panda@vz.t-com.hr

 

 

(SLOBODNA)IGRA NE ISKLJUČUJE ODRASLE

 

 

SAŽETAK

Kroz igru dijete uči o svijetu. Igra je osnovni instrument kojim dijete postaje djelom svijeta oko sebe i uspostavlja odnose s osobama koje ga okružuju. U radu se kreće od važnosti igre za optimalni razvoj svakog djeteta. Različite igre potiču intelektualni, emocionalni, socijalni, fizički i osobni razvoj pojedinog djeteta.

Nakon toga, navode se osnovne fiziološke i psihološke potrebe čovjeka prema Williamu Glasseru i važnost igre u ostvarivanju tih potreba kod djece. Zbog velikog značaja igre na djetetov svakodnevni život i budući razvoj nužno je da odrasli budu djelom te igre, na način da je usmjeravaju te potiču dijete da maksimalno iskoristi svoje potencijale. Imajući na umu značaj igre i važnost „čitanja“ interesa djece radi individualizacije tog procesa. Potrebno je pratiti dječju igru te pronaći načine bilježenja tih obrazaca u svrhu unapređenja i formiranja okružja za konstruktivno provođenje slobodnog vremena djeteta. Odrasla se osoba, kao refleksivni praktičar, uključuje u igru, spontano, nenametnuto kao suigrač, onaj koji uči i uživa u igri zajedno sa djetetom. Takvo sudjelovanje doprinosi kvaliteti socio-emocionalne veze djeteta i odraslog, ali i otvara vrata za bolje poznavanje djeteta i rješavanje situacija koje bi mogle na nepoželjan način djelovati na sveukupni razvoj djeteta.

Za prikupljanje podataka korištena su dva instrumenta u tijeku sudjelujućeg promatranja - tabela interesa djeteta za određene centre unutar vrtićkih skupina te sociograme djece unutar vrtićkih skupina.

Istraživanjem je uočen interes djece za određene centre i način i trajanje igre u njima. Prepoznate su različite sposobnosti kod djeteta. Također, identificirana su djeca koja se teško ili nikako ne uključuju u igru i ne uspostavljaju odnos sa vršnjacima te djeca koja ne zadovoljavaju potrebu za pripadanjem, zabavom, slobodom i moći. .

Na osnovu podataka odrasla osoba doprinosi uključivanjem u stvaranje prostornog ozračja koje omogućava raznovrsne interakcije među djecom i odraslima, stvara uvjete i situacije u kojima je dobrodošla kao suigrač i igrama uključivanja doprinosi stvaranju odnosa i boljem poznavanju djeteta kao individue unutar određene situacije. Uključivanjem odraslih dolazi do stvaranja suradničkih odnosa, čime svako dijete u skupini postiže barem jedan zadovoljavajući odnos. Također, odrasli može utjecati na dugotrajniji interes za igre, spontano korištenje socijalnih vještina, te razvijanje sposobnosti djeteta na samoprocjenu aktivnosti i postupaka koji mu omogućuju zadovoljavanje njegovih potreba, ali i prepoznavanje istih kod drugih.

         Istraživanje je potvrdilo potrebu uključivanja odraslih u svakodnevnu slobodnu igru djece, bez straha od narušavanja njezine spontane pojavnosti kod djeteta. Postavlja se pitanje da li dob djeteta određuje uključivanje odrasle osobe, što bi moglo biti daljnje razmatranje istraživanja.

 

Ključne riječi: djeca, odnos, potrebe, razvoj, sociogram, uključivanje

 

 

«U našoj žudnji za našim divovskim jastvom leži naša čestitost, a ta žudnja je u svima nama. Ali u nekima od nas ta je žudnja bujica koja moćno srlja prema moru, noseći sa sobom tajne obronaka i pjesme šume. A u drugima je to mirna rijeka koja se gubi u uglovima i zavojima i oklijeva prije nego stigne do obale.»

                                                                                                                                                                 

     Kahlil Gibran

 

UVOD

 

Kroz igru dijete uči o svijetu.

Einon (2004., 6) govori o igri: „Malom je djetetu igra učenje, a takvo je učenje zabavno. Priroda je odredila da djeca uče igrajući se jer je upravo nemoguće na bilo koji način usvojiti sve potrebne vještine do početka škole. Kad dijete napusti ugodan mrak majčine utrobe, ulazi u svijet prepun zvukova i nepredvidivih poticaja.“. U tom svijetu dijete počinje komunicirati, promatrati i razumijevati svoje okruženje na njemu najprirodniji način, a to je igrom. Igra je djetetov prirodan način komunikacije, kojim dijete uči i postaje djelom svijeta oko sebe. Igra usmjerava djetetov razvoj u optimalnom tempu za svako pojedino dijete. Od najranije dobi dijete traži kontakt s odraslom osobom, sluša zvuk glasa i na taj način izgrađuje emocionalnu vezu. Kod starijeg djeteta igra doprinosi zbližavanju i boljem upoznavanju s odraslom osobom. Stručnjaci tvrde da je kod djeteta s poremećajem u ponašanju, dobro upitati roditelje koliko vremena provode u igri s djetetom. Ponekada igra pomaže u rješavanju problema nastalih tijekom odrastanja djeteta, na što ukazuje i velik broj literature, različitih poznatih autora koji se bave praćenjem razvoja djece. Upućuju na igru kao instrument kojim bi se određeni problemi mogli spriječiti ili ublažiti. Ono što je najvažnije, djetetu prirodno i nezaobilazno je da je dijete putem igre :  „malo dijete, veliki istraživač“.

Značaj igre za dijete je višestruk i uključuje nekoliko dimenzija djetetova razvoja: fizički razvoj, emocionalni razvoj, osobni razvoj, socijalni razvoj, razvoj pojedinih vještina ili sposobnosti te intelektualni razvoj. Različite igračke koje potiču dijete na kretanje (lopte, igračke za vuču, igračke na kotačima, autići, bicikli i sl.), pomažu djetetu u stvaranju povjerenja u vlastite sposobnosti te tako utječu na razvoj samopouzdanja. Kada dijete postane pokretno te radi stvari poput skakanja po krevetu, skakanja sa stepenica i jurnjave po kući iz prostorije u prostoriju. Takve igre ne treba potpuno braniti već ih treba dozvoliti uz nadzor odraslih i u sigurnom okružju (mekani jastuci, deke…). Poželjan je boravak djece na igralištu s osmišljenim spravama koje će omogućiti djetetu uživanje u tjelesnim aktivnostima.

Putem igre dijete uči govor: imenovanje igračaka i predmeta s kojima se dijete igra, brojalice, igre u kolu uz pjevanje, pričanje priča, stolne igre koje traže i govorno izražavanje. Igre telefonom i razgovor sa zamišljenom osobom pomažu u uvježbavanju spomenutih govornih vještina i razgovoru bez straha od neuspjeha. Igra pridonosi i stvaranju slike o sebi i drugima. Dobro je malom djetetu omogućiti promatranje u ogledalu, što mu pomaže u shvaćanju tko je i kako izgleda. Interesantno je i zajedničko gledanje albuma ili stavljanje slika na zid u jednom određenom prostoru što se često koristi u prostorima dječjih vrtića. Razvoju pojma o sebi koriste i igre u kojima dijete oponaša druge. Smisao za humor vrlo je važan u životu i znak je emocionalne inteligencije, a kroz igru možemo pomoći djetetu da vidi svjetliju stranu svijeta oko sebe. To podrazumijeva igre skrivanja, pantomime, smiješnih pokreta, a sa starijom djecom pričanje viceva ili smiješnih događaja. Igre crtanja, slikanja prstićima ruku i nogu, igre plastelinom ili glinom dobra su podloga za razvijanje kreativnosti kod djeteta. Od posebne su važnosti razni neoblikovani materijali koji potiču dijete na istraživanje i stvaranje nečeg posebnog i samo njegovog. Još veći značaj imati će takva igra za dijete, ako i odrasli sudjeluju u njoj.

Igra omogućuje djetetu razvoj intelektualnih vještina: igre koje potiču pamćenje stihova i raznih spoznaja te igre za razvoj koncentracije, igre slaganja različitim kockama gdje je potrebna dugotrajna koncentracija da se dođe do vidljivog rezultata. Igre sa lutkom pomažu pri razvoju vještina oblačenja i skidanja i vezanja, kopčanja što dijete kasnije koristi u svom odijevanju, razvoju motorike šake, fine motorike, koncentracije, vježbanju ustrajnosti, gdje odrasla osoba može dobiti ulogu motivatora. Sudjelovanje u igri omogućuje stvaranje prijateljstva, što je važan dio socijalizacije. Djetetu treba stoga dati priliku da se igra s drugom djecom od najranije dobi i tako postepeno razvija socijalne vještine.

Potrebno je imati na umu da je važno prepustiti da dijete vodi igru, a uloga odraslog je uloga promatrača, pomagača, onoga koji daje upute ako su potrebne, podršku, ohrabrivanje i otvoren je za suradnju u toj igri. Odrasla osoba daje mogućnost djetetu da procjeni da li treba njegovu pomoć i ono nam daje dozvolu da mu pomognemo. Kao što navodi Fosnot (1989., prema Slunjski, 2012., 23): „dijete konstruira svoje znanje, a odgajatelj je kreativni medijator tog procesa“. Važno je djetetu pokazati da smo tu i ponosni na ono što je učinio ili zamislio sitnim pažnjama kao što su zagrljaj, poljubac, zajednička šetnja ili obiteljski izleti i sl.

Značaj od igre nemaju samo djeca, već i odrasli. Odraslima igra djeteta pomaže da bolje upoznaju dijete: što voli, čega se boji, voli li više konstruktivne ili igre uloga; pomaže pri stvaranju suradnje odnosno uspostavljanju kvalitetnijeg odnosa; pomaže da uoči potrebe djeteta te koje vrste igara dijete preferira – interes za određene aktivnosti; omogućuje promatranje i bilježenje ponašanja djeteta. Još je Froebel razvio ideju dječjeg vrtića kao vrta gdje se djeca mogu igrati i slobodno maštati, te putem igre učiti.

Cilj rada je prikazati važnost uključivanja odraslih u slobodnu igru djece, ističući njihove uloge i doprinos u svakodnevnom odgojno-obrazovnom radu.

 

TEORIJSKI DIO

 

Djecu možemo naučiti o osnovnim potrebama koje će ih motivirati za cijeli život. Glasser (2000.) te potrebe dijeli na fiziološke i psihičke potrebe. Poznavanje ovih potreba i mogućnosti njihova zadovoljavanja nužno je kako bi aktivnosti i igru u dječjim skupinama usmjerili u smjeru optimalnog razvoja svakog djeteta. Fiziološke potrebe su potrebe koje imaju organsku podlogu u malom mozgu: disanje, probava, znojenje, regulacija tlaka, žeđ, glad, hodanje, puzanje. Takve potrebe zadovoljavamo automatizmom jer su jasne i same automatizirane. Raznim aktivnostima i igrama stvaramo svijest o tim potrebama. Djeca mogu vrlo rano uočiti razliku između potreba i želja. Psihičke potrebe su složene i teže zadovoljive te su sve podjednako važne za svaku osobu bez obzira na dob. Glasser (2000.) ih dijeli na potrebe za ljubavlju, zabavom, moći i slobodom.

Potrebu za ljubavlju (pripadanjem) možemo shvatiti kao prijateljstvo i osjećaj brige za nekoga (djeca u skupini, u vrtiću, briga za prijatelja, ljubimca). Kod te potrebe postižemo i zadržavamo vjerovanje da drugi koje mi volimo brinu o nama i daju nam dovoljno pozornosti i ljubavi, odnosno prijateljstva. Kada govorimo o ljubavi postoje razne vrste ljubavi i tijekom života zadovoljavamo: roditeljsku, bratsku, sestrinsku, prijateljsku, ljubav prema biljkama, životinjama, igračkama, neživim stvarima (uspomene). Jedan od primjera važnosti ove potrebe je prijelazni objekt u vrijeme prilagodbe na vrtić. Zadovoljavanje te potrebe kod djeteta stvara sigurnost i smirenost. Svatko od nas ima osobu koja pripada nekoj skupini, a potrebna je bar jedna osoba s kojom ćemo biti bliski. Isto vrijedi i za djecu. Napuštenoj, zanemarenoj djeci, koja teško zadovoljavaju svoju potrebu za ljubavlju, nedostaju vještine i ponašanja koja ih čine privlačnima drugima. Naš je cilj pomoći djeci da prepoznaju potrebu i razviju djelotvorna ponašanja za zadovoljavanje iste. Jasličko dijete jasno pokazuje potrebu da bude maženo, čuvano, veže se uz odgojitelja radi sigurnosti, što pojačava naš doživljaj njihove potrebe za ljubavlju i pripadanjem.

Potreba za zabavom sadrži pojam zabava koji podrazumijeva radnje u kojima činimo ono što ne moramo, ali nam je ugodno i zabavno. Djetetova potreba za igrom je zapravo potreba za zabavom i igrajući se dijete se zabavlja i zadovoljava jednu od svojih osnovnih psiholoških potreba. Promatramo li djecu u igri vidimo da neprekidno nešto otkrivaju, uče, ali se pritom i zabavljaju. Ova je potreba posebno prisutna u predškolsko doba. Prerani odlazak u školu te pritisak odraslog za obavljane obveza, mogu utjecati na nezadovoljavanje potrebe. Osim igre, ova potreba uključuje i potrebu za smijanjem, pjevanjem, plesanjem, manipulativnim aktivnostima, pričanjem priča i sl. Aktivnosti u predškolskim ustanovama koje se mogu provoditi sa djecom jesu dani pričanja viceva, ministarstvo smiješnog hodanja ili pozdravljanja i sl., u čemu posebnu ulogu ima odrasla osoba.

Potreba za moći je potreba da osobe s kojima smo u kontaktu uvažavaju naše mišljenje te cijene naš rad. Djetetu je potrebno da donese odluku kako će spremiti igračke (pravilo o pospremanju igračaka, ali i zadovoljavanju potrebe jer je djetetova odluka koja će igračka na koje mjesto), da odluči što će obući (odabrati između dvije ponuđene mogućnosti - zadovoljena potreba roditelja i potreba djeteta). Djetetu je dovoljna i rečenica «To si jako dobro nacrtao ili otpjevao» ili «Ponosna sam što si naučio vezati cipele». Za zadovoljavanje potrebe za moći djeci najviše koriste igre i aktivnosti gdje pokazuju svoje sposobnosti i uključuju priznanja. Primjer aktivnosti za zadovoljavanje ove potrebe u predškolskim ustanovama jest nabrajanje jedne ili dvije stvari koje smo dobro učinili tog dana ili igra „pljesak za dobro djelo“. Ponekad potreba za moći zna biti jako izražena kod pojedinaca što može biti uzrokom sukoba kod djece u skupini, djece i odraslih ili među odraslima.

Potreba za slobodom iziskuje važnost da djeca uvide kako svakodnevno čine brojne izbore te slobodno odlučuju i biraju (igru, prijatelja, aktivnost, izbor jela, deserta, šampona). Pri zadovoljavanju ove potrebe poštujemo da i drugi imaju istu slobodu koju i mi želimo. Potreba za slobodom uključuje potrebe za slobodom kretanja, mišljenja, izbora i odlučivanja. Vezano uz tu potrebu kod djeteta se može javiti osjećaj zarobljenosti, kada roditelj ili odrasli od djeteta neprekidno traže da nešto radi, ponekad prekidajući igru djeteta, gledanje slikovnice i sl. Stvara se situacija u kojoj je ugrožena potreba kod djeteta i uočava se promjenama ponašanja.

Sve navedene potrebe prisutne su u našem svakodnevnom životu i ukoliko izostane zadovoljavanje neke od njih duže vrijeme, to utječe na razvoj i ponašanje pojedinca. Upravo su to trenuci djetetova razvoja kada se odrasla osoba uključuje u slobodnu igru djeteta, jer „odgajatelji pomažu djeci da bolje i drukčije razumiju nešto što već znaju“ (Katz i Katz, 2009., prema Tankersley i surd, 2011., 21). Kod djece je teže prepoznati da li su potrebe zadovoljene, ali dobro poznavanje djetetovih individualnih i dobnih potreba daje nam, kao roditeljima i odgojiteljima, mogućnost da stvaramo uvjete za zadovoljavanje istih, a u tome je naš najbolji suradnik djetetova igra.

 

METODE

 

Istraživanje se provodilo u dvije skupine djece od četvrte do sedme godine starosti. U obje skupine ukupno pedesetero djece. Korištena je metoda sudjelujućeg promatranja i bilježenja djetetove igre i odnosa u skupini. „Primjerenost i kvalitetu odgojno obrazovnih intervencija odgajatelja u razvoju projekta određuje njegova senzibilnost za svako pojedino dijete, svako pojedinu situaciju i cjelokupni kontekst u kojem se ti procesi ostvaruju.“ (Slunjski, 2012., 61), a metodama koje su korištene u istraživanju, postiže se primjerenost i kvaliteta rada. Prednost metode je promatranje dječje igre sa različitih polazišta, uočavanje dječjih interesa i potreba, uočavanje različitih sposobnosti djeteta, poznavanje faze sveukupnog razvoja djeteta, a time i bolje razumijevanje dječje igre i odnosa u skupini. Metoda ujedno uključuje i dijete, njegovo ponašanje u određenim situacijama, njegove izjave, sudjelovanje i radove, te djelovanje na osnovu promatranja i bilježenja, praćenje, procjenu i samoprocjenu nastalih promjena tijekom provođenja metode.

             Sudjelujuće promatranje djece u fazi igranja u skupini stvara potrebu za nadopunjavanjem prostora u funkciji razvoja djeteta, bilježenjem interesa djece za određenu igru, uočavanjem na osnovu djetetovih izjava i likovnih radova koje su igre i koji centri najomiljeniji, uočavanje socijalnih odnosa u skupini, izrađivanjem sociograma skupine, te pomaganjem u uključivanju djece u igru, koja nisu uspjela stvoriti barem jedan odnos sa drugim djetetom. Sve to s ciljem unapređenja djetetove igre, zadovoljavanja svih potreba i stvaranja mogućnosti za optimalan razvoj svakog djeteta.

U procesu bilježenja promatranja dječje igre paralelno smo koristili dva instrumenta:

Sudjelujućim promatranjem i bilježenjem u tabelu rezultati pokazuju prosječan broj djece koji se uključivao u igru i maksimalno vrijeme trajanja igre. Na osnovu podataka unesenih u tablicu može se zaključiti o interesu pojedinačnog djeteta za neku igru, ali i dobiti podatke o interesu za pojedine centre ovisno o starosnoj dobi djece i ovisno o spolu djeteta. Tabelu u funkciji kao

instrument za „čitanje“ djetetova interesa, koristi se i olakšava planiranje daljnjih aktivnosti s ciljem oplemenjivanja dječje igre, prilagođavanjem i mijenjanjem prostornog okruženja, oplemenjivanje ozračja u skupini.

Izrada sociograma odgojiteljima omogućava jasan uvid u odnose između djece unutar vrtićke skupine, igre prisutne unutar specifične skupine te koje vrijednosti djeca posjeduju i uočavaju. Pri izradi sociograma posebno dolazi do izražaja slobodna igra. Promatranjem odnosa između mlađe djece u skupini, možemo uočiti da djeca, povezujući se jedno s drugim, također uče upravljati mnoštvom osjećaja - razočarenjem, tugom, srećom, ljutnjom, odricanjem, strahom. Svi ti osjećaji dio su međuljudskih odnosa, a to vrijedi za ostatak života (Stanley i Greenspan, 2010., 5). Odgojitelj izradom sociograma prati slobodnu igru djeteta, oplemenjuje, primjećuje i refleksivno djeluje. Pojedinačan sociogram koristi za potpunije poznavanje svakog djeteta pojedinačno i njegovih odnosa u skupini.

Sociogrami su izrađeni na osnovu zapažanja i bilježenja, ali i na osnovu izjava djece i ostalih suradnika u odgojno obrazovnom radu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

REZULTATI

 

Instrument :Tabela interesa djece vrtićke skupine za određene centre

 

Tabela 1. Prosječan broj djece i vrijeme zadržavanja u različitim centrima aktivnosti u skupini

	Obiteljski centar		Frizerski centar		Građevni centar		Likovni centar		Stolne igre		Predčitalački informatički centar		Glazbeni centar		Istraživalački centar		Centar za aktivnosti kreta njem
	B	M i	B	M i	B	M i	B	M i	B	M i	B	M i	B	M i	B	M i	B	M i
	15	20	10	20	8	15	5	10	6	10	5	10	15	10	6	5	20	20
	15	20	8	30	10	20	6	15	8	15	10	20	10	15	10	15	25	30
	10	60	8	45	20	50	15	20	10	20	15	60	15	20	20	25	25	100
	10	60	5	15	20	60	15	40	8	30	20	60	15	30	20	30	15	40

 

S obzirom na instrument Tabela interesa djece vrtićke skupine za određene centrerezultati pokazuju da kod mlađe djece (4. i 5. godina života) najveći interes postoji za obiteljski centar, a najmanji za igre u istraživalačkom centru. Kod starije djece (6. i 7. godina života) najslabiji je interes za društvene igre i stolne igre sa pravilima , a najveći za istraživalačke, igre početnog čitanja i pisanja i informatičke igre. U ovim centrima igraju se djeca oba spola zajedno. Interes za igre građenja je podjednak s obzirom na dob, ali se počinje uočavati razlika izbora vezana uz spol, odnosno to su igre koje odabiru većinom dječaci.

Interes za igre kretanja posebno je velik u petoj i šestoj godini, a u toj dobi dobro su prihvaćene pokretne igre s pravilima. Najmanji interes je za stolne i društvene igre sa pravilima.

Na osnovu zapažanja, odgojitelj pokazuje interes za stolne igre,uključuje se, traži suigrača, pronalazi i izrađuje igre sa djetetom koje prate interese djece. Kod starije djece dolazi do povećanog interesa za zajedničku igru sa odgajateljem, uživa u igri gdje mu je odrasla osoba ravnopravna, usvaja pravila igre i društveno prihvatljiva ponašanja.

Uključivanjem odraslog u igru dolazimo do spoznaja da se interes za stolne igre kod djece poveća ukoliko se u igru uključuje odrasla osoba – odgojitelj, kao ravnopravni suigrač. Na taj način djeca lakše i brže svladavaju pravila igre, ali i socijalne vještine koje vode moralnom razvoju i razvoju društvenih vještina. U igri sa odraslom osobom uočava se da djetetu igra postaje veći izazov uz zadovoljavanje svih potreba (pripadanje, moć, sloboda, zabava). Ujedno djeca spontano i lakše prihvaćaju pobjedu, kao i poraz. Interes djece za ostale igre u kojima se uključuje odgojitelj je dugotrajniji, omogućava djetetu da u slobodnoj igri , odgojitelju daje ulogu djeteta, da u igri prerađuje spoznaje na zabavniji način i da unutar igre dobiva informacije, osvijesti svoje potrebe i potrebe drugih, pronalazi načine kako da zadovoljava potrebe,   i stvara svoj vrijednosni sustav.

               

 

 

 

Instrument : Sociogrami slobodne igre djece u vrtićkoj skupini pokazuju odnose djece unutar skupine

 

Slika 1. Sociogram koji prikazuje odnose djece unutar jedne vrtićke skupine

 

Slika 2. Sociogram koji prikazuje odnose individualno za jedno dijete

 

 

Iz Slike 1 možemo uočiti da:

• Odnosi su u većini slučajeva izgrađeni prema spolu (plava boja linija su dječaci, a crvena boja linija su djevojčice;

• Tri dječaka navode potrebu za stvaranjem odnosa sa jednim djetetom iz skupine, potreba za odnosom nije zadovoljena jer odnos nije obostran (ponašanja dječaka ukazuju da ne zadovoljavaju potrebe, ne uključuju se u igre – nema zadovoljavanja potrebe pripadanja skupini).

 

Iz Slike 2 možemo uočiti da:

• Postoje dva zadovoljavajuća odnosa sa djetetom suprotnog spola;
• Jedna djevojčica ne zadovoljava obostran odnos sa djecom koju navodi iz skupine, ne zadovoljava potrebe kroz odnos;
• Postoji dječak koji je zvijezda privlačenja, a ostvaruje tri obostrana odnosa.

 

RASPRAVA

 

Dobivene rezultate koristili smo za planiranje odgojno-obrazovnog rada, za procjenu uloge odrasle osobe, s ciljem socijalnog i emocionalnog razvoja svakog djeteta kao individue. Stvaranjem okruženja koje omogućuje razvoj raznovrsnih igara u koje su se uključivala djeca čiji odnosi u skupini nisu bili izgrađeni sa ostalom djecom, odnosno nije bila zadovoljena potreba za pripadanjem. Odgojitelji pronalaze, planiraju i provode igre, koje uključuju i odraslog kao sudionika. Pronalaze načine da uoče uzroke nezadovoljavanja potrebe, a istovremeno i načine da sa djetetom uspostave obostran odnos i postepeno ga usmjeravaju u stvaranje odnosa sa vršnjacima. Kasnijim promatranjem igre i izjava djece može se uočiti da svako dijete ima barem jedan odnos sa osobom do koje mu je stalo, a ponuđenim aktivnostima i sadržajima u funkciji igre osjeća se homogenizacija skupine u kojoj svako dijete ima mogućnost zadovoljiti sve svoje potrebe uz poštivanje njegove individualnosti, njegovih sposobnosti i uz slobodu biranja aktivnosti i sadržaja.

Tijekom rada odgojitelj/odrasli, uočili su važnost stručne osposobljenosti odgajatelja, njegovih stavova i očekivanja, prepoznavanja djetetovih potreba i potencijala kroz koje može te potrebe zadovoljiti . Posebna pozornost bila je usmjerena na načine kojima odgojitelj potiče djecu na zajedničke aktivnosti s njim(individualno, u manjoj skupini ili na nivou cijele skupine). Tek kada je odgojitelj spontan i opušten, u uvjetima pozitivnog socio-emocionalnog i prostornog ozračja, dijete je počelo postupno samo inicirati stvaranje odnosa sa odgajateljem i sa drugom djecom.

 

 

ZAKLJUČAK

 

Na osnovu odgojno obrazovne prakse u našoj Ustanovi došli smo do zaključka, da se odrasla osoba ne treba bojati da će narušiti djetetove potrebe za slobodnu igru, niti je ugušiti. Djetetova igra ne isključuje odraslu osobu, već je potrebno da je usmjerava, za dobrobit djetetova razvoja.

Sudjelujućim promatranjem i aktivnostima koje su se provodile uključivanjem odraslog na osnovu promatranja i bilježenja , dogodili su se pozitivni pomaci prvenstveno u stvaranju odnosa između odgojitelja i djece, te djece unutar skupine. Istraživanje je doprinijelo višem nivou kvalitete ozračja u skupinama koje potiče dijete na promišljanje i samoprocjenu svojih aktivnosti i postupaka, te na raznovrsne interakcije odraslog i djeteta.

Pitanja koja su se nametala tijekom rada bila su da li je dijete imalo dovoljno slobode biranja igre, u kolikoj smo mjeri uspjeli prilagoditi način rada različitim sposobnostima djece te na koji su način korištene metode utjecale na razvoj samostalnosti djeteta i stvaranje slike o sebi.

Na kraju postavlja se pitanje kako povezati rad u skupinama sa aktivnostima u obitelji i prilagodljivost metoda u skupinama sa djecom mlađe dobi. Ukazala se i potreba za daljnjim istraživanjem, koje su to aktivnosti, načini uključivanja odraslog pomogli pri zadovoljavanju određene potrebe i kakvo je ozračje potrebno da svako pa i odrasli zadovolji potrebu za pripadanjem, moći, zabavom i slobodom.

Završila bih sa riječima Huhlaev (2012., 16):„Najveći uvjet uspješnog rada je umijeće i želja odrasle osobe da se igra s djetetom. Poželjno je pri tom i da sama uživa u igri, ne vidi u njoj drugorazrednu i nepotrebnu aktivnost, da ima zarazan smijeh koji proizlazi iz ljubavi prema radu s djecom.“.

 

«NE PRESTANEMO SE IGRATI JER SMO OSTARILI,

VEĆ SMO OSTARILI JER SMO SE PRESTALI IGRATI.» (ZABAVLJATI?)“

Narodna izreka

 

 

 

LITERTURA

 

1. Petrović-Sočo B. (1997.) Dijete, odgajatelj i slikovnica. Zagreb : Alineja
2. Einon, D. (2004.). Igre učilice. Zagreb: Profil.
3. Starc,B,Čudina Obradović,M, Pleša, A. sa sur.(2004.). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb : Golden markenting
4. Glasser, W. (2000.). Teroija izbora. Zagreb Alineja d.o.o..
5. Huhlaev, O. (2011.). Škrinjica s blagom za dječju dušu. Zagreb: Planet Zoe d.o.o..
6. Slunjski, E. (2012.). Tragovima dječjih stopa. Zagreb: Profil.
7. Tankersley, D. i surd. (2012.). Teorija u praksi. Zagreb: Tiskara Zelina.
8. Stanley I. Greenspan (2009.). Sjajni klinci. Puščine : Ostvarenje d.o.o.
9. Robert A. Sullo (1995.). Učite ih da budu sretni, Zagreb: Alinea

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(Free) play does not exclude “the grownups”

 

 

SUMMARY

 

Through play children learn about the world around them. The play is the main instrument with witch the child becomes part of the world around him and connects with persons that are in its environment. This abstract begins with importance of play in optimal growth of each child. Different types of children games encourage intellectual, emotional, social, physical and personal development of child.

                After the importance of play, in the abstract are highlighted main physical and psychological needs of men according to William Glasser, and the importance of play in the process of fulfilling this needs for children. Because of the great importance of play on child`s everyday life and future growth it is necessary that grownups has its part in it, in the role of leaders. All the time grownups should be aware of importance of “reading” children interests because of individualisation of process. It is necessary to follow play of children and find the ways of capturing it, with the aim of forming and improving environment for constructive leisure time of child. Grownup is getting involved in the child play spontaneously, as co-player, in the role of learner. This kind of participation contribute to quality of socio-emotional connection between child and grownup, and also opens the door for better “getting to know” each child.

                For collecting data two instruments were used during the process of participating observation – table of interests of child for specific centres in the groups and sociogram of children in the groups.

                Results show children interest for specific centres, as well as types and length of playing in them. Also, different children abilities are recognize. The research helped with identifying the children who have problems with entering in the game, who have problems with making a contact with their peers, and who do not fulfil their needs for belonging, fun, freedom and power.

                The results allow the grownups to adjust the rooms that encourage different interactions of children and grownups, that crates conditions and situations in which grownups are welcome as co-players. Including grownups means creating cooperation, in which way every child in the group gets at least onesatisfactory relationship. Also, grownups can affect on longing the child interest in some games, on development of social skills, and on developing the child ability to self-evaluate their activities, and recognizes his or others needs.

                The research shows the need of including grownups in everyday free game of children, without fear of disruption of children spontaneity. The question that has opened is if age of child defines including grownups, which could be next research question.

 

Key words: children, relationship, needs, growth, sociogram